Araucaria u stakleniku
Trenutno prije dvije godine otkako smo napustili užurbanu, ali prekrasnu Barcelonu i došli smo s obitelji na jug Čilea, točnije u regiju Araucanía koja svoje ime duguje nekim divnim i drevnim stablima koja rastu samo u ovom dijelu svijeta, od Araucarias araucanas ili Pehuéna kako ih narod naziva, nekih velikih četinjača koji rastu usred Andskog planinskog lanca i koji su stoljećima hranili ljude Peuuenchea, ljude Araucarije.
Kad smo prije dvije godine sagradili prvi staklenik s trskom, napravili smo tople krevete s ostacima iz kuhinje među kojima je bilo starih pinjola, nakon nekog vremena postaju mekani i više nisu baš bogati za jelo.
Prije malo vremena spremao sam novu sadnju salate kad sam uklanjao grmlje jagode (jagode) i iznenadio iznenađenje jednog starog borovog oraščića koji smo stavili da bi krevet bio topao, jedan je učinio čudo i postao mala Araucaria.

Danas transplantacija budući da staklenik nije idealno mjesto za četinari, iako ga u životu neću vidjeti nadam se da će dostići gotovo 50 metara, to su divovska stabla i vrlo produktivna, ali uzimaju svoje godine, srećom i zahvaljujući borbi Ljudi Pehuenchea danas su zaštićeni i više ih ne iskorištavaju za svoje drvo kao nekada.
Što treba imati na umu prilikom presađivanja stabla:
- Snimite orijentaciju znakom ili oblikom i posadite je istom orijentacijom.
- U početku će ga biti potrebno zalijevati barem prvih tjedana
- Ako se nalazite na izloženom području, postavite potrebne mjere zaštite kako vam životinje ili ljudi ne mogu naštetiti.

Araucaria borovih orašastih plodova nije tako ukusna kao kod mediteranskih borova, ali možete napraviti dobro brašno i puno je ugljikohidrata, a tradicionalni način njihove prehrane je pečen ili kuhan.
Trenutno postoje Araucarias stariji od 3000 godina u vulkanskom području gdje ja živim, to je dio teritorija koji je Unesco nazvao biosfernim rezervatom Las Araucarias, jer je jedinstveni ekosustav u svijetu i velik interes za raznolikost flore i faune.